Aronija

      Aronija je izuzetno ljekovita i korisna biljka, potiče sa istoka Sjeverne Amerike, gdje se uz Aroniu melanocarpu (crnoplodnu aroniju) još može naći i Aronia arbutifolia ( crvenolisna aronija ). Stanište ove dvije vrste uglavnom su kisela i vlažna tla  s 1000 – 1200 mm padavina na godinu. Iako je aronija porijeklom s američkog kontinenta, prava vrijednost ove biljke prepoznata je u istočnoj Evropi.

     Aronija spada u porodicu ruža (Rosacea). Postoji nekoliko sinonima za Aronia melanocarpu (crnoplodnu aroniju) kao npr. Aronia nigra, Sorbus melanocarpa, Pyrus melanocarpa i Mespilus arbutifolia var. melanocarpa.
     U prirodi, aronija je listopadni grm, visine 2-3  metra i  2,5 metra širine. Jedna od glavnih prepoznatljivosti aronije su prelijepi bijeli cvjetovi koji se nalaze na kiticama. U klimatskim području kontinentalne klime cvjeta krajem aprila. Listovi su ovalni, nazubljenog ruba, u vegetaciji su tamnozelene boje, dok u jesen dobijaju dekorativnu žarko crvenu boju.
     Tek nakon razvoja listova, krajem aprila, pokazuju se prvi cvjetovi. Pojedinačni cvjetovi bijele su boje, široki 12 mm i skupljeni  u grozdove. Grozdovi se najčešće sastoje od 10 do 15, a na vrhovima mladica i od 30 cvjetova. Cvatnja traje oko 10 dana, pri čemu svaki cvijet pojedinačno cvjeta samo 5 dana. Cvjetove oprašuju uglavnom pčele, ali je moguće i oprašivanje vjetrom.  Aronija je samooplodna biljka.

Lješnik

     Ljeska je zajednički naziv za vrste roda Corylus, koje su u najvećem broju žbunaste vrste i pripada familiji Betulaceae. Savremeni uzgoj ljeske podrazumjeva gajenje uz punu primjenu mehanizacije. To je moguće samo ako se ljeska gaji u vidu stablašaca. Ljeska gajena u vidu žbuna formira brojne izdanke, što zahtjeva velike troškove za njihovo uklanjanje, kad se radi o većim površinama. Zbog toga je najbolje ljesku gajiti kalemljenu na podlozi mečje leske, koja jedina iz roda Corylus ne razvija izdanke. Dostiže 3-8 m visine, ali može narasti do čak 15 m. Biljka je listopadna, a njeni su listovi zaobljeni, dugi 6-12 cm i prekriveni malim dlačicama sa svake strane.
     Cvijet se stvara vrlo rano u proljeće, prije lišća. Muški cvijet je žut i dugačak do 10cm i u obliku je rese, a ženski cvijet je vrlo mali i obično je skriven u pupoljku sa kratkim svijetlo crvenim laticama koje izlaze van do nekoliko milimetara.      Plod sazrijeva u malim grozdovima, sa 1 do 5 komada u svakom, ali često taj broj može biti i  veći.  Lješnik je sferičnog do ovalnog oblika, 15-20mm dug i 12-20mm širok. Neke kultivisane sorte mogu dati i veće plodove. Smeđe-žute su boje sa tamnijom bazom. Kad sazriju ispadaju iz ovoja u kome se nalaze, a to je 7 do 8 mjeseci nakon oprašivanja. Uspjeva do nadmorske visine od 1200m. 
     Plodovi ljeske - lješnici najčešće sadrže 60-65% kvalitetnog ulja, 15–17 % proteina, 5-6% šećera, vitamine E,A, kompleks B i druge. Sadrže više kalorija od mesa. Lješnici se pretežno koriste u prehrambenoj industriji, za proizvodnju raznih poslastica, čokolada, krema i slično.

Malina

     Malina (rubus idaeus) je trajna biljka grmastog oblika i dolazi iz familije ruža. U prvoj godini izbiju do 2m duge mladice, koje do zime odrvene. U drugoj godini ove mladice se razgranaju, cvjetaju i donesu prvi umanjeni rod. Stabljika joj je okrugla i obrasla sitnim bodljama. Listovi su svijetlo-zeleni sa gornje strane a sa donje su obrasli sitnim dlačicama. Po rubu su testeraso nazubljeni. Cvjetovi su bijele boje, a plod je crven i sočan, sličan kupini. Ima ugodan miris i sladak ukus. Sazrijeva od juna do avgusta.
     Plodovi maline cijenjeni su i traženi kako u svježem stanju tako i u prehrambenoj industriji. Od maline se pravi vino, sok, slatko, sirup, malina u prahu, itd. Naročito dobru cijenu postižu pojedinačno smrznuti plodovi. Malina je ljekovita pa se upotrebljava i u farmaciji.
     Kod nas u 90 do 95% slučajeva se radi o Sjeverno Američkoj sorti Willamette, ali su prisutne i sorte Meeker, Promise, Gradina i druge.
     Srbija je jedan od najvećih proizvođača i izvoznika maline odmah iza Rusije.