Uzgoj maline

Malina

      Malina je poznata kod nas, a mi smo svijetu poznati i po najboljoj malini. Plodovi maline cijenjeni su i traženi kako u svježem stanju tako i u prehrambenoj industriji. Od maline se pravi vino, sok, slatko, žele, sirup, ušećereno voće i malina u prahu. Naročito dobru cijenu postižu pojedinačno smrznuti plodovi. Malina je ljekovita pa se upotrebljava i u farmaciji.
     Malina je vrlo rentabilna kultura i vrlo važna privredna grana u našoj zemlji. Pored finansijskog efekta, gajenje maline omogućava zaposlenje viška radne snage, što je u našoj današnjoj situaciji od velike važnosti, naročito u brdskim, priplaninskim i planinskim rejonima Srbije. To znači da malini treba pokloniti još više pažnje nego do sada jer se plodovi maline dobrog kvaliteta dobro plaćaju posebno na stranom tržištu.
     Malina pripada familiji ruža Rosaceae rodu Rubus a podrodu Idaeobatus. Malina je žbunasta biljka sa puno izdanaka koji se razvijaju iz korjena iz kojih se ona uglavnom razmnožava. Izdanci su snažni, trnoviti, visine od 1,5-2 m. Malina se razmnožava iz novih korjenovih izdanaka, koji se presađuju. Korjenove reznice se sijeku tako da imaju najmanje jedan razvijen podzemni pupoljak, a optimalno je 2-3. Na ovakav način izrezane reznice trebaju imati dobro razvijene žile, sa najmanjim prečnikom oko 3 -4 mm.
     U odnosu na mnoge druge voćne kulture, malina ima niz prednosti, koje se uglavnom ogledaju u sljedećem:
- može se uspješno gajiti i na nešto slabijim zemljištima,
- nema velikih zahtjeva u pogledu klimatskih uslova,
- brzo stupa na rod i daje redovne prinose,
- omogućuje brz obrt kapitala,
- rizik u proizvodnji je mali,
- tehnologija uzgoja je jednostavna,
- intenzivno je radna kultura i omogućuje angažovanje i fizički slabije radne
snage (žene, djeca, starije osobe i invalidna lica),
- uspješno se može gajiti i na mješovitom i malom posjedu,
- odlikuje se kontinuiranim sazrijevanjem i berbom plodova, čime se
omogućava poželjan raspored radne snage,
- tražen je proizvod na tržištu bilo kao stono voće, ili kao sirovina za čitav
niz prerađevina.

Zemljište

     Malina nema specifičnih zahtjeva u pogledu zemljišnih uslova za njen uzgoj. Ipak, najviše joj pogoduju duboka (preko 1 m), rastresita, propusna, dovoljno vlažna (75%), slabo kisela (pH 6), srednje teška (sa oko 50% gline) i plodna zemljišta (sa oko 5% humusa). Gajnjače i duboki aluviji najpovoljniji su tipovi zemljišta za uspješno gajenje maline.     Zemljište treba da bude očišćeno od korova, naročito višegodišnjih, kako bi se u toku gajenja trošilo manje radne snage.

Klima

     U prirodnim populacijama malina se najčešće može naći u brdskim područjima i to, i u uslovima svjetla, ali i u uslovima sjene, uz povećanu vlažnost vazduha i nešto niže ljetne temperature. Mada malina egzistira i na nadmorskim visinama od 2000 m, proizvodna područja koja se preporučuju za podizanje novih zasada ove vrste ne bi smjela prelaziti nadmorske visine od 1000 m, a za stalnorađajuće sorte 700-800 m.Za uspješan uzgoj maline najpodesnija su područja umjerene klime (srednje mjesečne temperature oko 10°C i godišnje sume padavina 800-1000 mm, uz njihov pravilan raspored), sa nešto svježijim ljetima i umjereno oštrim zimama. Takođe, za dobro projektovan malinjak, preporučuju se sjeveroistočne ili sjeverozapadne ekspozicije i nagibi terena do 10%. Malina cvjeta nešto kasnije, te njeni cvjetovi izbjegavaju opasnost izmrzavanja kao posljedicu ranih proljetnih mrazeva. Negativno dejstvo niskih temperatura u ovom periodu može se odraziti prvenstveno na bočna razgranjenja na dvogodišnjim prirastima.
     Dobro sazreli prirasti maline uspješno odoljevaju dejstvu niskih zimskih temperatura. Kod osjetljivih sorata nekih godina se ipak mogu pojaviti manje ili veće štete od mraza. Faktori koji utiču na osjetljivost na niske zimske temperature i na koje pri podizanju zasada treba obratiti posebnu pažnju su:
- nedovoljna otpornost sorte na izmrzavanje, kao njena biološka odlika,
- loša zdrastvenost i pripremljenost prirasta za zimu, koja može biti posljedica prekomjernog đubrenja azotnim đubrivima na kraju vegetacije,
- oštećenja prirasta izazvana napadom štetočina ili biljnih bolesti,
- nagli pad temperature u jesenjem periodu ili u periodu kretanja vegetacije i
dr.
     U regionima sa dosta snijega obavezno treba planirati uzgojne forme sa armaturom i sorte veće snage rasta koja će obezbjediti snažnije priraste koji se najčešće ne postavljaju tokom zime uz armaturu, već se ostavljaju slobodnim da bi tokom zime bili zaštićeni snijegom koji ih prekriva. Tek na proljeće ovi se prirasti, po odabiru najboljih, odnosno neizmrzlih i neoštećenih podižu u vertikalan položaj i vezuju za armaturu naslona.

Sorte maline

     Među sortama crvene maline za komercijalno gajenje najznačajnije mjesto zauzimaju:

Moling eksploit

     Engleska je sorta, srednjerana , sazrijeva od polovone juna do kraja prve dekade jula mjeseca.Plod joj je srednje krupan, prosječne mase 5 g, ovalnokupastog oblika, svjetlocrvene boje, zadovoljavajuće čvrstoće, te prijatnog okusa i arome. Upotreba ploda je više namjenska. Veoma je pogodan za potročnju u svježem stanju, kao stono voće, ali i kao sirovina za različite vrste prerađevina i za zamrzavanje.
     Sorta je izuzetne snage rasta, tako da daje brojne i snažne priraste, i obavezno zahtjeva uzgoj uz naslon. Na prvoj trećini od osnove, izdanak vrlo često ne formira rodne elemente, ali su isti prema vrhu sve brojniji i snažniji, tako da se usljed opterećenja rodom savijaju, rjetko lome, i često je zbog ovakvog položaja izdanaka i obilne lisne mase, u izvjesnoj mjeri otežana berba plodova.
Moling eksploit cvjeta srednje rano, samooplodna je i jednorodna sorta, čiji prinosi u periodu punog plodonošenja prosječno iznose i preko 10-15 t/ha. u većini evropskih zemalja koje se odlikuju značajnijom proizvodnjom maline ova sorta predstavlja jednu od ekonomski najznačajnijih, te je i u narednom periodu izvjesno nezaobilazna u aktuelnom sortimentu ove kulture.

Vilamet

     U SAD i Kanadi ovo je vodeća sorta maline. Takođe, i za naša proizvodna područja trenutno je najaktuelnija sorta ove voćne vrste. Američkog je porijekla, nastala na Univerzitetu u Oregonu, ukrštanjem, Njuburg x Lojd Džordž. Spada u grupu srednje ranih sorata, sa početkom sazrijevanja plodova u drugoj polovini mjeseca juna.
     Plod joj je srednje krupan do krupan, prosječne mase 5 g, kupastog oblika, tamnocrvene boje, zadovoljavajuće čvrstoće, te prijatnog okusa i arome. Plodovi se lako beru, pogodni su za potrošnju u svježem stanju, ali i za različite vidove prerade. Srednje je snage rasta, ali pri intenzivnoj njezi može biti izrazito bujna, tako da formira veliki broj izdanaka koje treba prorjeđivati.
     Cvjeta srednje rano, samooplodna je i uglavnom jednorodna sorta, mada pojedinih godina, plodonosi i u dva navrata. U periodu punog plodonošenja, uz solidnu njegu, daje prinose i preko 10-15 t/ha. naš aktuelni sortiment maline ne samo da kreaciju Vilamet svrstava u grupu ekonomski najznačajnijih sorti ove vrste, već joj u ovoj grupi daje i vodeću poziciju.

Gradina

     Planski je hibrid nastao ukrštanjem sorata Moling ekspolita x Rubin. Pripada grupi srednje ranih sorata, sa vremenom početka sazrijevanja plodova, u drugoj polovini mjeseca juna.
    Plod joj je krupan, zarubljenog kupastog oblika, crvene boje pokožice, zadovoljavajuće čvrstoće, te prijatnog okusa i arome. Sazrijevanje plodova je približno istovremeno, tako da je priprema za berbu važna predradnja njenog efikasnog provođenja. Plodovi se mogu koristiti kao stono voće ili kao sirovina za različite vidove prerade i za zamrzavanje.
     Posjeduju izraženu snagu rasta, tako da daje brojne i duge priraste koji su uz to čvrsti, blago u srednjem dijelu povijeni i vrlo često obrasli trnovima. Prisustvo nosioca rodnih elementa na dvogodišnjim izdancima sasvim je zadovoljavajuće, isti se pod teretom roda i udara vjetra ne lome i preduslov su redovnih i visokih prinosa ove sorte.
     Cvjeta srednje kasno, samooplodna je i jednorodna. Vrlo je prinosna sorta, u periodu punog plodonošenja, uz solidnu njegu daje rod od preko 10-15 t/ha. Kao i prethodne, i Gradina pripada grupi ekonomski značajnijih sorata maline, te se vrlo često preporučuje za podizanje novih zasada ove vrste voćaka.

Miker

     Stvorena je u SAD. a u proizvodnju je uvedena jož 1967. godine. Pripada grupi srednje kasnih sorti, sa početkom sazrijevanja plodova jednu sedmicu poslije Vilameta.
     Plod joj je krupan, oko 5,5 g, izrazito čvrst, prijatnog okusa i arome. Plodovi se mogu koristiti i kao stono voće, a posebno kao izuzetno pogodna sirovina za zamrzavanje.
    Izrazite je snage rasta, stvara manji broj izdanaka u odnosu na sortu Vilamet, ali su isti znatno bujniji. Posebno se preporučuje kao sorta prikladna za ravničarske terene, kojoj najviše odgovaraju međuredna rastojanja 2,5 – 3m.
     Cvjeta srednje kasno, samooplodna je i jednorodna. Obezbjeđuje izuzetno visoke prinose 12-15 t/ha, pa čak i više. Zavidne je otpornosti prema antraknozi, ali je osjetljiva na viruse i niže temperature, zbog nešto kraće vegetacije. Sorta maline Miker, danas se uz Vilamet, najčešće preporučuje kao poželjan izbor za uzgoj ove vrste voćaka u intenzivnim zasadima.
     Pored navedenog sortimenta maline, pri projektovanju zasada ove voćne vrste, moguće je predvidjeti i uzgoj neke od sljedećih sorti, koje takođe, posjeduju niz cijenjenih osobina: Elida, Glen Moy, Himbo Queen, Rusilva, Tulameen, Scönemann, Rutrago, Rucanta, Himbo Star, Zeva 2, Glen Prosen i Autumn Bliss.

Priprema zemljišta

     Od pravilne pripreme zemljišta za podizanje malinjaka u velikoj mjeri zavisit će visina prinosa i kvalitet plodova, te samim tim i uspješnost gajenja odabranog sortimenta projektovanog zasada ove kulture.
     Pri izboru parcele za zasnivanje novog malinjaka, dakle prije pristupanja neposrednoj pripremi zemljišta od posebne je važnosti poznavanje kultura koje su bile gajene na odabranoj površini. Naime, kao pogodne predkulture za malinu mogu se preporučiti: sve kupusnjače i grahorice, a kao izrazito nepovoljne: sve voćne vrste, vinova loza, te neke povrtne kulture: krompir, paradajz i sl.
   Priprema zemljišta za podizanje malinjaka podrazumjeva provođenje sljedećih radnji: uređenje zemljišta i popravka njegove plodnosti meliorativnim đubrenjem, duboko oranje i tanjiranje, te površinska priprema zemljišta za sadnju. Obim i broj zahvata koji iziskuje uređenje zemljišta prvenstveno zavise od zatečenog stanja površine na kojoj se želi podići novi zasad.
     Čišćenje i ravnanje površine zemljišta na kojoj se želi podići novi malinjak obavezna je radnja u sklopu uređenja odabrane parcele, a ima za cilj eliminisanje svih većih ili manjih potencijalnih fizičkih i drugih smetnji, kao npr. zemljišnih depresija koje bi kasnije predstavljale nepoželjna mjesta akumulacije površinske vode. Eliminisanje korova, takođe je radnja koja se u ovoj fazi redovno primjenjuje. Herbicidi Raundup i Cidocor efikasna su sredstva za uništavanje najvećeg broja višegodišnjih i jednogodišnjih korova, te se u ovu svrhu najčešće preporučuju. Ukoliko je zemljište na kojem se želi podići malinjak nešto slabijeg kvalteta, obavezno je popravljanje njegove plodnosti, odnosno poboljšanje njegovih fizičkih i hemijskih karakteristika. Popravka plodnosti zemljišta vrši se meliorativnim đubrenjem organskim i mineralnim đubrivima, a prema potrebi izvodi se i kalcifikacija (korekcija pH vrijednosti), te odvodnjavanje, odnosno obezbjeđuje i sistem za navodnjavanje. U zavisnosti od zatečenog nivoa plodnosti zemljišta količina đubriva za meliorativno đubrenje kreće se: za stajnjak 30-50 t/ha, a za mineralna NPK đubriva (5:20:30, 5:22.35, 6:26:26, 7:14:21, 10:20:30) 1,5 -2,5 /ha. Ukoliko se primjeni meliorativno đubrenje unošenjem u trake (neđubri se cijela površina – redukovano đubrenje) ove količine mogu biti i za oko 3 puta manje od navedenih. Najpodesnije vrijeme provođenja meliorativnog đubrenja je u dva navrata, po 50% ukupne količine, prije i poslije dubokog oranja.     Nakon rasturanja stajnjaka, mineralnih đubriva, a po potrebi i krečnjaka obavlja se oranje zemljišta na dubinu 30-40 cm. Duboko oranje vrši se isključivo pri umjerenoj vlažnosti zemljišta i to najmanje mjesec dana prije početka sadnje.
    Poslije izvršenog oranja pripremana parcela čisti se od krupnijeg kamenja, kao i ostataka korijena korovskih i drvenastih biljaka, a po ovoj radnji dalje se pristupa detaljnijoj površinskoj pripremi zemljišta za sadnju, koja podrazumjeva dodavanje druge polovine organskih i mineralnih đubriva, te tanjiranje i drljanje do potpunog usitnjavanja površinskog sloja zemljišta.
     U okviru površinske pripreme zemljišta za sadnju preporučuje se provođenja mjera njegove dezinfekcije i dezinsekcije preparatima kao što su: Timet, Galation, Lindan, Geolin, Dazomet i dr.

Izbor sadnog materijala

     Kod zasnivanja malinjaka ne smije se koristiti sadni materijal koji vodi porijeklo od prirasta iz starijih proizvodnih zasada, budući da je isti najčešće zaražen, a i proizvodni potencijal ovakvih zasada je znatno umanjen. Takođe, materijal iz starijih proizvodnih malinjaka može predstavljati generativno potomstvo, odnosno može voditi porijeklo iz sjemena plodova koji redovno opadaju u zasadu čime se gubi sortna čistoća, odnosno dobijaju jedinke nepostojane i nepoznate nasljedne osnove.
    Sadni materijal kojim je potrebno zasnovati nove malinjake mora biti izuzetnog kvaliteta, mora posjedovati atest kojim se garantuje sortna čistoća i potpuna zdrastvena ispravnost, a u morfološkom pogledu mora zadovoljiti standarde opšte razvijenosti nadzemnog i podzemnog sistema. Standardna sadnica maline mora biti duga najmanje 50 cm, srednje debljine 8-12 mm, i sa korjenovim sistemom od najmanje 8-10 glavnih žila, dužine 12-20 cm, i debljine 2 mm, koji je dobro obrastao postranim žilicama i korjenovim dlačicama.

Sistem gajenja maline

     U osnovi postoje dva sistema uzgoja maline, i to: sistem grmova – sa kvadratnim i pravougaonim rastojanjem i sistem špalira (žive ograde) – vertikalni špalir i V – špalir (sistem).
     Kod sistema uzgoja grmova maline sa kvadratnim rastojanjem razmaci između grmova kreću se 1,5-3 m, u zavisnosti od bujnosti odabranih sorti, međuredne obrade i njege žbunova, te tehničkih mogućnosti manipilisanja i održavanja zasada. Sistem uzgoja se formira tako što se na jedno mjesto sade jedna do ćetiri sadnice, od kojih se kasnije formiraju grmovi. Posađene sadnice u okviru istog sadnog mjesta mogu davati grmove bilo da se puštaju da slobodno rastu, bilo da se pri vrhu vezuju.     Kod sistema uzgoja grmova sa pravougaonim rastojanjem razmaci između grmova kreću se 2,5-3 m, a u redu 1-1,5 m. Sistem uzgoja se formira isto kao i u prethodnom slučaju, a broj sadnica posađenih na jednom mjestu zavisit će i od brzine kojom se želi postići formiranje grmova.
     Sistem špalira za proizvodne zasade maline predstavlja najbolji i danas standardni sistem uzgoja ove vrste. Naime, uzgoj maline u formi žbuna danas se vrlo rijetko primjenjuje i isti je za proizvodne zasade u potpunosti napušten. Špalirski način gajenja maline između ostalog obezbjeđuje, kako dovoljno manipulativnog prostora u malinjaku, tako i visoke prinose i dobar kvalitet ubranih plodova.
     Rastojanja između redova kreću se 2,5-3 m, a u redu, sadnica od sadnice 25-50 cm. Optimalan pravac formiranja redova je sjeverjug. Sistem vertikalnog špalira najčešći je način gajenja maline u proizvodnim zasadima. Intenzivna proizvodnja u ovom sistemu uzgoja maline i pri rastojanjima 2,5 x 0,25 m podrazumjeva 16000 sadnica/ha. Sistem V – špalira noviji je način gajenja maline i isti, takođe podrazumjeva gust sklop, ali, u odnosu na prethodni, i bolju iskorištenost sunčeve svjetlosti, kao i dostupnost plodova prilikom berbe.

Sadnja

     Sadnja maline obavlja se od oktobra do početka aprila zrelim izdancima (jesenja i proljetna sadnja), a u junu zelenim izdancima (ljetna sadnja). Jesenja sadnja se najčešće koristi, budući da ima niz prednosti, odnosno da daje najbolje rezultate prijema.
     Izdanci maline sade se u pravilu na istu dubinu na kojoj su bili prije vađenja u matičnjaku, ali se u praksi zbog izvjesnog slijeganja zemlje, isti sade za 3 -4 cm dublje. Neposredno pred sadnju obavezno je podzemni sistem sadnice osvježiti, prvo skraćivanjem žila za ¼ njihove ukupne dužine, a potom potapanjem istog u razrjeđenju vodenu smjesu podjednakih dijelova balege i ilovače, u trajanju od najmanje 2 sata.
     Sama sadnja može se obaviti u brazde ili u pojedinačne rupe dimenzija (20 x 20 cm) koje će omogućiti neophodnu dubinu i pravilan raspored žila sadnica maline. Oblačno vrijeme je najpovoljnije za izvođenje sadnje, čija se tehnika provođenja bitnije ne razlikuje od tehnike sadnje ostalih vrsta voćaka. Naime, nakon sloja plodne zemlje kojima se prekrivaju žile sadnice, nanosi se sloj zgorjelog stajnjaka, a potom sadno mjesto, uz lagano gaženje, potpuno prekriva zemljom.
    Nakon sadnje, posebno ukoliko neposredno po sadnji postoji vjeraovatnoća izostanka kišnih dana, svaka sadnica se zalijeva sa 3 -4 l vode. Skraćivanje posađenih sadnica predstavlja posljednju radnju koju podrazumjeva tehnika sadnje. Ona se obavlja na 3-4 pupoljka, odnosno na dužinu oko 20 cm, a u cilju boljeg prijema i stimulisanja veće vegetativne snage rasta budućih prirasta.

Njega mladog zasada

     Njega zasada maline u prvoj godini po sadnji podrazumjeva redovnu obradu zemljišta, uništavanje korova, zalijevanje, 3-4 puta, te pravovremenu i efikasnu zaštitu od štetnih bioloških agenasa.
     U prvoj godini po sadnji, ukoliko se zemljište želi što više iskoristiti, u malinjaku je moguće gajiti i neke potkulture, kao što su: grašak, kupus, tikva, i sl., dok se zbog mogućnosti zaraze ne smiju gajiti krompir i crveni patlidžan. Naravno, intenzivna proizvodnja maline ne podrazumjeva prisustvo potkultura u mladim zasadima ove vrste. U pogledu pomotehnike, u prvoj godini po sadnji dio sadnice koji je ostao nakon sadnje (oko 20 cm iznad zemlje) u potpunosti se uklanja, i to u momentu kada novoformirani izdanci dostignu dužinu oko 25 cm ili čak i nešto kasnije. Na kraju prve godine uzgoja maline svako sadno mjesto mora obezbjediti 2 ili 3 nova izdanka, na potrebnom rastojanju i dužine 1,8-2m.

Održavanje zemljišta

     Zemljište u malinjaku, u toku godine obrađuje se veći broj puta, najčešće u pet termina, i to:
- u martu, odmah nakon značajnijeg proljetnog prosušivanja zemljišta, na dubinu 10-12 cm, uz ručno okopavanje oko samih izdanaka,
- sredinom aprila, u cilju razbijanja pokorice, na dubin u 5-6 cm,
- početkom maja, prije nastupanja fenofaze cvjetanja na dubini 5 -6 cm,
- početkom juna, prije početka berbe, u cilju razbijanja pokorice, uništvanja korova na dubini 5-6 cm i
- krajem jula ili početkom avgusta, poslije završetka berbe, na dubini 8 -10cm.
     Ukoliko se u malinjaku ne primjenjuje zelenišno đubrenje pored navedenih termina obrade, nakon rasturanja stajnjaka ili mineralnih đubriva, krajem oktobra ili početkom novembra, obavezno je provođenje i jesenjeg oranja, na dubinu 10 -12 cm.
     Održavanje zemljišta u zasadima maline uz veći broj neposrednih intervencija na istom podrazumjeva održavanje zemljišta u sistemu jalovi ugar. Međutim, zemljište je u malinjaku moguće održavati i u sistemu trava – malč koji podrazumjeva zatravljivanje međurednog prostora (višegodišnjim travama), njegovo košenje (minimalno šest puta tokom vegetacije), te zelenišno đubrenje istog travom koja se košenjem odbacuje. Obzirom da se posljednjim sistemom održavanja zemljišta u malinjacima smanjuje broj direktnih intervencija u strukturi podloge, odnosno da se ista manje narušava, u posljednje vrijeme održavanju zemljišta u sistemu trava – malč daje se prioritet.     U cilju efikasnije borbe protiv korova, u zasadima maline obavezna mjera je i primjena herbicida.

Đubrenje

     Malina je kultura izuzetno zahtjevna u pogledu snadbjevenosti hranljivim elementima. Iz tog razloga agrotehničkom tretmanu đubrenja potrebno je posvetiti posebnu pažnju.
       Generalno, malina ima velike potrebe u obezbjeđenosti organskim materijama, te bi zasad ove kulture svake godine bilo potrebno snadbjevati sa oko 20-25 t stajnjaka ili komposta, pored dodavanja i mineralnih đubriva (najčešće NPK 10:12:26), u količini 400-700 kg/ha. Rano proljeće i jesen termini su primjene đubriva, s tim da se ista na manjim površinama mogu aplicirati ručno, a u većim malinjacima, uz obaveznu primjenu traktorskih rasturača.       Prihranjivanje maline tokom vegetacije vrši se sve do početka berbe, i to u 3 -4 navrata, najčešće KAN-om u količinama 300-400 kg/ha. Pored posebne zahtjevnosti u pogledu snadbjevenosti sa kalijem, te potom sa fosforom i azotom, vrlo često u zasadima maline mogu se determinisati nedostaci hranljivih elemenata. Željeza i bora. U cilju izbjegavanja simptoma nedostataka ovih elemenata obično se, u prvom slučaju koristi sredstvo Helat Chel, a u drugom preparat Borax.

Rezidba maline

     Malina je voćna kultura koja se odlikuje izraženom snagom rasta koja rezultira pojavu brojnih izdanaka čiji je vijek trajanja dvije godine.
    Rezidba maline podrazumjeva primjenu iste u nekoliko navrata koji se generalno mogu klasificirati na: proljetnu rezidbu i rezidbu tokom vegetacije. Proljetna rezidba provodi se pred kretanje vegetacije, krajem marta ili početkom aprila mjeseca, a sastoji se od prorjeđivanja suvišnih, polomljenih i nedovoljno razvijenih izdanaka, te od prikraćivanja ostavljenih, najčešće 5 -8 izdanaka, dužine oko 2 m i na dužinu špalira 1,2-1,6 m. Nakon proljetne rezidbe ostavljeni izdanci vezuju se uz žicu, u cilju njihovog razvođenja i fiksiranja, klasičnim vezivanjem plastičnim vezivima ili vezivanjem pomoću plastičnih kopči.
     Rezidba tokom vegetacije u osnovi uključuje dvije pomotehničke intervencije, i to: eliminacija prve serije izdanaka kada isti dostignu dužinu oko 15 cm i rezidba nakon berbe, krajem jula mjeseca, koja se sastoji od potpunog uklanjanja dvogodišnjih izdanaka koji su u tekućoj vegetaciji donijeli rod i čija će eliminacija osloboditi dovoljno prostora za rast, u narednoj vegetaciji, novih prirasta za zamjenu.
     Navedene tehnike rezidbe odnose se prvenstveno na ove pomotehničke zahvate kod crvene maline, dok se specifičnosti istih kod crne i purpurne maline, u osnovi ogledaju u jačem prikraćivanju ostavljenih izdanaka (na dužinu 60-80 cm), tokom proljetne intervencije, a u cilju većeg poticanja bočnih razgranjenja.

Berba

     Maline u našim ekološkim uslovima sazrijevaju od sredine juna do kraja jula . U zavisnosti od načina upotrebe plodova, dužine transporta i stepena zrelosti određuje se vreme berbe. Najsigurniji pokazatelj da je plod maline sazrio za berbu je da se lako odvaja od cvjetne lože i da se pri tome ne gnječi. Sorte s mekanim plodovima beru se nešto ranije, a sorte sa čvrstim plodovima gotovo potpuno zrele.
     Malina se odlikuje time da joj plodovi ne sazrijevaju istovremeno, pa se berba izvodi u više navrata. Najbolji stepen zrelosti plodova maline za svježu upotrebu je onda kada plod u potpunosti dobije crvenu boju, odnosno pre nego što poprimi tamno crvenu boju.
     Berbu obavljati često, barem svaki drugi dan ili češće. Najviši prinosi ostvaruju se ako se berba obavlja ujutru, pošto se rosa osuši, i pre nego što nastupe visoke temperature. Plodovi koji se oberu pre perioda punog zrenja biće dugotrajniji od onih koje su potpuno zreli ili prezreli u vreme berbe.
     Berba plodova je vrlo važan posao, na nju otpada 70-80 odsto svih troškova proizvodnje.  Zahtjeva dosta radne snage, pa je i dosta skupa.Zbog toga neophodno je  da se obezbjedi  dovoljno berača, ambalaža i pribor, kao i  da se precizno utvrdi postupak  preuzimanja obranih plodova.
     Od pravilne organizacije berbe, načina i vremena berbe zavisi ne samo kvalitet plodova maline već i mogućnost njihove realizacije. Poznato je da su plodovi maline veoma osjetljivi na manipulaciju ali su i podložni brzom kvarenju pa se moraju brati  na vrijeme i dosta pažljivo. Vrijeme berbe zavisi od više faktora, a u prvom redu od: osobina sorte, nadmorske visine i geografske širine, ekspozicije terena, klimatskih uslova, osobina zemljišta, primjenjene agrotehnike i zaštite.

Zaštita od biljnih bolesti i štetočina

     Malina je izrazito osjetljiva kultura na napade različitih štetočina i pojave biljnih bolesti, te je provođenje pravovremene i efikasne zaštite agrotehnička mjera od posebne važnosti. Uspješno suzbijanje štetnih bioloških agenasa koji se javljaju u malinjacima moguće je provesti sljedećim aplikacijama:
- zimsko prskanje, prije bubrenja pupoljaka, u cilju suzbijanja malineine bube (Byturus tomentosus F.), malininog prstenara (Agrilus rubicola Abeille), malinine zelene lisne uši (Aphis idaei Goot) i drugih štetočina, te gljivičnog oboljenja, sušenja pupoljaka maline (Didymella applanata Sacc.), Kreozanom 1% ili Gebutoksom 1%,
- tretiranje neposredno pred kretanje vegetacije, u momentu bubrenja pupoljaka, u cilju suzbijanja pojava antraknoze – pjegavost izdanaka (Elsinoe veneta Jenkins, Gleosporium venetum) i sušenja pupoljaka maline (Didymella applanata Sacc.), Bakarnim krečom 0,5-1%.
- tretiranje pred cvjetanje, u cilju suzbijanja malinine bube (Byturus tomentosus F.), malininog prstenara (Agrilus rubicola Abeille) i gljivičnog oboljenja sušenja izdanaka maline (Didymella applanata sacc.), preparatima kao što su fungicidi: Cineb 0,3% i Ditan 0,2%, te insekticidi: Ortocid 0,45, Basudin 0,2%, Zolone 0,2% i Baycor 0,05%,
- tretiranje nakon precvjetavanja, u cilju suzbijanja malinine bube i zaštite od sušenja pupoljaka maline, te posebno truleži plodova (Botrytis cinerea), insekticidom Ortocidom 0,4%, odnosno fungicidima: Venturin 0,3% i Ronilan 0,15%,
- tretiranje poslije berbe, s ciljem zaštite od pojave oboljenja sušenja pupoljaka maline, Bakarnim krečom 0,5%.

Bolesti i štetočine

Malinina buba

     Odrasli insekti pojavljuju se krajem aprila i početkom maja. Hrane se mladim lišćem, uglavnom na novim izdancima. Kod velikih oštećenja list izgleda poderano, bez lisne mase, i samo sa lisnim žlezdama. Kasnije se malinina buba premješta na cvjetne pupoljke i hrani mladim cvjetovima. Ženke polažu jaja u skoro otvorene cvjetove (između prašnika i tučka, prim.prev), a kada se larve ispile hrane se i razvijaju u plodovima maline. Često se, prilikom branja plodova, mogu naći između ploda i peteljke, mada se često zadržavaju u udubljenju ploda.
     Suzbijanje je usmjereno na odrasle insekte. Potrebno je primjeniti karbamil ili piretin sprej u kombinaciji sa nekim drugim sredstvom, kako u periodu pre cvjetanja tako i neposredno po otvaranju cvjetnih pupoljaka. Dvorodne sorte uglavnom uspjevaju da izbegnu ovu štetočinu.

Malinina mušica

     Malinina mušica, sićušna muva, retko uzrokuje ozbiljne štete, ali cecidoidno sušenje maline koje se sa njom povezuje, i koje prouzrokuju gljivice koje se u velikom broju nastanjuju na mestima na kojima ima malinine mušice, mogu znatno redukovati prinose.
     Malinina mušica polaže jaja u pukotine kore izdanka koje se stvaraju tokom zime i proljeća. Pošto se hrane plutastom prevlakom izdanka, razne patogene gljive mogu se nastaniti u tim delovima izdanka, stvarajući lezije na tim mestima, nekada do te mjere da se izdanak nabora. Suzbijanje malinine mušice može se postići uklanjanjem prve serije mladih izdanaka. Druga serija izdanaka ima manji broj naprslina u koje ženka polaže jaja, tako da se umanjuje razvoj narednih generacija štetočine. Kao alternativa, nanošenje hlorpirifos ili fenitrotiona pri dnu izdanka može biti efikasno u suzbijanju odraslih insekata kada se pojave u proljeće.
     Neophodna su dva do tri intenzivna prskanja da bi se u potpunosti ispunile pukotine, i da bi pesticid sišao do osnove izdanka. Primena preparata spinosad takođe može biti efikasna mjera kontrole ove štetočine.

Malinina vaš

     Vaši mogu da prouzrokuju uvijanje listova, a izražena zaraženost maline vašima utiče na smanjenje prirasta biljke. Međutim, veća oštećenja nanose kao prenosioci virusnih oboljenja, kao što je npr. mozaik virusa i žbunaste kržljavosti maline. Ukoliko se u junu ustanovi prisustvo više od 2 vaši na vrhu izdanka, mora se primeniti insekticid. Za suzbijanje ove štetočine mogu se koristiti disulfoton, koji deluje sistemski, ili namjenski malation sprej.

Eirofidna grinja

     Oštećenja koja prouzrokuje eriofidna grinja, koja se manifestuju pojavom žutih neravnina na listu maline, mogu se pogrešno uzeti za oštećenja nastala usled virusnih bolesti. Oštećenja na plodovima obično dovode do prevremenog sazrevanja koštunica, usled čega plodovi ostaju deformisani.
    Ozbiljnije zaraženi plodovi se sasuše ubrzo nakon opadanja kruničnih listića. Suzbijanje ove štetočine može biti otežano, jer mnogi insekticidi uništavaju grinje-predatore i tako pogoršavaju stanje.

Trulež korjena

     Trulež korjena obično se pojavljuje na vlažnim, slabo propustiljivim zemljištima. Izdanci iznenadno uvenu i propadaju, a lišće žuti i postaje sprženo po ivicama. Zaraženi izdanci ostaju isušeni i propadaju prije berbe.
     Korjen i žbun izgledaju sasušeno po iskopavanju. Kontrola ovog oboljenja zahtjeva integrisan pristup koji obuhvata dva segmenta od posebne važnosti: formiranje izdignutih leja, radi bolje propustljivosti zemljišta, i sadnja sorti otpornih na prouzrokovača ovog oboljenja. Zatim, tu je i primena hemijskih sredstava, uz propratne mjere njege, kao i genetska otpornost sorte. Natapanje zemljišta mefanoksamom u proljeće i jesen pruža najbolju hemijsku zaštitu. Folijarna primena fosetil-Ala u proljeće, kada se prirast poveća za 7,5 cm, takođe može dati rezultate.

Ljubičasta pjegavost izdanaka

    Prouzrokovač Didymella applanata uzrokuje mrke do mrko ljubičaste pjege oko pojedinačnih pupoljaka, a javljaju se sredinom, odnosno krajem ljeta. Pupoljci zahvaćeni ovim oštećenjima ne mogu da se razviju, odnosno imaju usporen rast u toku naredne vegetacije. Održavanjem odgovarajućeg razmaka između izdanaka prilikom rezidbe omogućava se slobodan protok vazduha, slobodna apsorpcija sunčevih zraka i umanjuje se mogućnost pojave ljubičaste pjegavosti izdanaka maline. Standardna mjera kontrole obuhvata obavezno prskanje izdanaka krečnim sumporom u periodu pojave pupoljaka (neposredno nakon pojave pupoljaka prečnika 6 -12 mm). Da bi ova mjera bila efikasna neophodno je poprskati cijelu površinu izdanka. Ovaj tretman nije obavezan kod dvorodnih sorti, jer se izdanci koji prolaze kroz zimski period kose do nivoa zemlje. Dodatna hemijska kontrola može se postići primjenom azoksistobina (nanošenje ovog preparata na jabuku oštećuje plodove), piraklostrobin (naizmenično rotirati sa drugim preparatima), mješavina piraklostrobina i boskalida (naizmenično rotirati sa drugim preparatima), ili mješavina kaptana i fenheksamida. Obratite pažnju na usklađivanje otpornosti sorte i klasa koriščenih fungicida prilikom rotiranja preparata.

Prstenar

Malinin prstenar (Agerilus rubicola) – Razvija jednu generaciju. Larva prezimljava u srži izdanka. >U junu polaže jaja na koru mladih izdanaka, larve prave hodnike, zadebljanja i vrhovi izdanaka se lome. Sprečava se upotrebom zdravih sadnica, orezivanjem i tretiranjem hemijskim preparatima.

Siva plijesan

     Kod zaraženosti maline sivom plijesni karakteristična je skramna siva masa plijesni koja se formira na plodovima. Gljivice se brzo šire i od samo jednog zaraženog ploda može se zaraziti čitav rod.
     Suzbijanje sive plijesni zahtjeva integrisan pristup i obuhvata obavljanje svih mjera njege i održavanja kojima se omogućava dobra cirkulacija vazduha među izdancima, redovno branje zrelih plodova (kao i zaraženih plodova, kako bi se smanjio stepen izazivača primarne zaraze), kao i primjenu fungicida tokom perioda cvjetanja sa više padavina.
   Višestruki fungicidi, kao što su fenheksamid, mješavina ciprodinila i fluidoksomila, iprodion, piroklostrobin, mješavina piraklostrobina i boskalida i mješavina kaptana i fenheksamida obezbjeđuju kontrolu ovih gljivica. Prvo tretiranje obavite tokom perioda početka cvjetanja.
     Tretiranje ponovite još dva puta u intervalu od 14 dana, naročito ukoliko je period cvjetanja praćen većom količinom padavina. Ne zaboravite da rotirate preparate, kako se kod gljivica ne bi razvila rezistentnost.

_________________________________________________________________

Izvor:
*Tehnologija uzgoja maline, Prof.dr Mirsad Kurtović,Adnan Maličević,
**www.poljoberza.net